U Aržanu, rodnom mjestu prvog poginulog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića, danas, 30.ožujka, održana je 30. obljetnica sjećanja na njegovo stradavanje. Obilježavanje je započelo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na mjestom groblju gdje je posljednje počivalište Josipa Jovića. Kao i svake godine, vijenac su položili članovi obitelji Jović.
Nakon obitelji Jović, vijence su položili izaslanik Predsjednika Republike Hrvatske general bojnik Boris Šerić, zapovjednik Hrvatske kopnene vojske, izaslanstvo Ministarstva hrvatskih branitelja, Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova, a koje izaslanstvo je predvodio potpredsjednik vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, uz Zdravka Jakopa, državnog tajnika u Ministarstvu obrane, načelnika Ivana Merćepa, pomoćnika glavnog ravnatelja policije i načelnika Uprave policije, načelnika Slobodan Marendić, ovlaštenog za obavljanje poslova načelnika PU splitsko-dalmatinske i Ivana Budalić, zastupnika u Hrvatskom saboru i gradonačelnika Grada Imotskog, izaslanstvo Splitsko-dalmatinske županije župan Blaženko Boban, dožupan Ante Šošić i načelnik općine Cista Provo Božo Ćubić, izaslanstvo Osnovne škole Josip Jović, te braniteljskih udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Na obilježavanju 30 godina od pogibije Josipa Jovića bili su također zapovjednik Specijalne jedinice BATT Split Ante Vugdelija i načelnik PGP Imotski Tihomir Nenadić.
Molitvu i odrješenje na groblju je izmolio don Marin Barišić, župnik župe Svi Svetih u Aržanu, a klapa Sveti Mihovil otpjevala je pjesmu „Kada je trebalo“.
U nastavku obilježavanja ispred župne crkve Svih Svetih u Aržanu održana je sveta misa za pokojnog Josipa Jovića i sve poginule hrvatske branitelje. Svetu misu predvodio je don Hrvoje Relja uz don Marina Barišića i don Marka Trogrlića.
Josip Jović, prvi poginuli branitelj Domovinskog rata imao je samo 22 godine kada je umro tog jutra na Plitvičkim Jezerima. Josip Jović pokopan je uz sve vojne počasti, na mjesnom groblju u Aržanu.
Josip je školu završio u rodnom mjestu Aržanu, osnovna škola u kojoj je bio đak danas nosi njegovo ime, a 5. kolovoza 1990 godine dragovoljno odlazi u Zagreb, gdje je postao djelatnik aktivnog sastava MUP-a. Poginuo je 31. ožujka 1991.godine na Plitvicama, na dan koji je ostao zapamćen u hrvatskoj povijesti kao Krvavi Uskrs.
Stranica
