Josip Jović rođen je u Aržanu kod Imotskog 21. studenog 1969. godine, a poginuo je na Plitvicama 31.ožujka 1991. godine-prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu
Školu je završio u rodnom mjestu, a 5. kolovoza 1990.godine dragovoljno odlazi u Zagreb, gdje postaje djelatnik aktivnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova. Osim brojnih poslova osiguranja, prije pogibije odlazi i na terene u Pakrac i Petrinju.
Na područje Mukinja 28. ožujka 1991. g. stigla je skupina milicajaca Milana Martića iz Knina s ciljem onemogućavanja prosvjeda djelatnika poduzeća "Plitvice" protiv pripajanja tog područja tzv. SAO Krajini. Na koranskom mostu bile su istaknuta zastave SAO krajine i Jugoslavije, a odbor srpske demokratske stranke u Titovoj Korenici, 29. ožujka 1991. godine donio je odluku o promjeni strukture zaposlenih u Nacionalnom parku Plitvice i time su čuvarsku službu preuzeli ljudi iz Knina. Predstavnici mjesnih zajednica slunjske općine sastankom u Drežnik Gradu, zaključili su da se ne poduzima ništa protiv nelegalne pretvorbe poduzeća "Plitvice" i tražena je akcija legitimnih organa Republike Hrvatske.Policijske uprave Karlovac i Gospić su 31. ožujka 1991. godine rano u jutro uputile dio svojih snaga na Plitvice sa svrhom uspostavljanja javnog reda i mira na tom području, na kojem su naišle na veliki broj barikada s kojih su srpski teroristi otvarali vatru na sva vozila koja su se tamo zatekla.
Josipa Jovića pogodio je rafal kod zgrade pošte, pancirka je bila probijena i brzo je prenešen do vozila hitne pomoći, ali je preminuo na putu do helikoptera.
Pokopan je uz sve vojne počasti, na mjesnom groblju u Aržanu. Na Uskrs 1994. godine u Aržanu otkriven mu je spomenik.
Josip Jović posmrtno je promaknut u čin bojnika, a odlikovan je
Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom
Spomen značkom I. gardijske brigade "Tigrovi"
Spomenicom I. poginulog redarstvenika Ministarstva unutarnjih poslova u Domovinskom ratu
U Domovinskom ratu stradalo je više od 700 pripadnika MUP-a, dok ih je više od 3 600 ranjeno.